Vitamin D je veoma važan nutrijent koji pomaže u apsorpciji kalcijuma i reguliše mnoge procese u organizmu. Nedostatak vitamina D je jedan od najčešćih nutritivnih deficita, posebno u zimskim mesecima.
Simptomi manjka vitamina D mogu biti suptilni ili čak potpuno odsutni. Zbog toga se ovaj nedostatak često previdi ili pogrešno dijagnostikuje.
Međutim, hronični deficit vitamina D povezan je sa ozbiljnim zdravstvenim stanjima kao što su rahitis kod dece, osteoporoza i povišen rizik od fraktura kod odraslih.
U ovom članku objasnićemo detaljnije simptome, uzroke i lečenje nedostatka vitamina D.
Simptomi deficita vitamina D
Pošto vitamin D utiče na mnoge organske sisteme, manjak se može ispoljiti na različite načine. Evo nekih uobičajenih znakova upozorenja:
- Bol u kostima i mišićima
- Slabost mišića, grčevi, poremećaj hoda
- Česta razbijenost i umor
- Loše raspoloženje, anksioznost i depresija
- Glavobolje i vrtoglavice
- Smanjen imunitet i česte infekcije
- Upala desni i krvarenje iz nosa
- Tegobe sa stolicom
- Policistični jajnici i problemi sa plodnošću (kod žena)
Kod dece uz neke od ovih znakova može se ispoljiti rahitis sa deformitetima kostiju.
Osteomalacija kod odraslih karakteriše se krhkim kostima sklonim ka frakturama.
Međutim, često je jedini simptom blago povišen nivo parat hormona (PTH) u krvi, pre nego što se ispolje konkretni problemi.
Glavni uzroci deficita vitamina D
Postoji nekoliko razloga zbog kojih može doći do smanjenih zaliha vitamina D u organizmu:
Nedovoljna izloženost suncu
Oko 90% vitamina D nastaje u koži pod uticajem sunčevih UV zraka. Osobe koje žive u hladnim područjima, rade u zatvorenom ili se mnogo pokrivaju imaju povećan rizik od manjka vitamina D.
Slaba ishrana
Malobrojne namirnice u prirodnom obliku sadrže vitamin D. Najbolji izvori su riba poput lososa i skuše, jaja i obogaćeni mlečni proizvodi. Bez ovih namirnica teško je uneti dovoljno vitamina D hranom.
Smanjena apsorpcija
Određena stanja i bolesti kao što su gastrointestinalni poremećaji, bolesti jetre i bubrega mogu ometati apsorpciju i metabolizam vitamina D u organizmu.
Gojaznost
Prekomerna telesna masnoća vezuje vitamin D i smanjuje njegovu bioraspoloživost za ostale ćelije i tkiva u organizmu. Studije pokazuju da gojazne osobe češće imaju deficit vitamina D.
Genetske varijacije
Neki ljudi nasleđuju genetske faktore koji povećavaju njihovu potrebu za vitaminom D. Na primer, kod mutacije VDR gena (gen za receptor vitamina D).
Lekovi
Neki lekovi poput glukokortikoida, antiretrovirusnih lekova i antikonvulziva mogu izazvati nedostatak vitamina D u organizmu.
Medjusobna povezanost vitamina D i PTH
Kalcitriol, aktivni oblik vitamina D, ima ključnu ulogu u regulaciji metabolizma kalcijuma. Kada je nivo kalcijuma u krvi nizak, paratireoidna žlezda luči hormon PTH koji povisuje koncentraciju kalcijuma na više načina. Jedan od mehanizama je aktivacija vitamina D u bubrezima.
Ako postoji nedostatak vitamina D, ovaj mehanizam je narušen. Tada paratireoidna žlezda još jače luči PTH kako bi se održali normalni nivoi kalcijuma (uzimanjem iz kostiju).
Zbog toga kod manjka vitamina D dolazi do lagano povišenog PTH. Ovo je često prvi znak deficita koji treba da posluži za dalju obradu i suplementaciju.
Dijagnostika deficita vitamina D
Da bi se potvrdio manjak vitamina D, najčešće se određuje nivo 25-hidroksi vitamina D (kalcidiol) u krvi. Ovo je glavni cirkulišući oblik i pokazatelj ukupnih rezervi vitamina D u organizmu.
Referntne vrednosti:
- Optimalan nivo: 75-200 nmol/L
- Nedostatak: 30-75 nmol/L
- Deficit: Ispod 30 nmol/L
Međutim, neke osobe sa graničnim vrednostima od 30-50 nmol/L takođe mogu imati simptome manjka vitamina D.
Nivo parat hormona (PTH) pomaže da se potvrdi manjak vitamina D kod osoba sa umerenim deficitom (30-75 nmol/L).
U slučaju izraženog deficita vitamina D, može se uraditi i merenje gustine kostiju (DXA), naročito kod osoba sa faktorima rizika za osteoporozu.
Lečenje nedostatka vitamina D – doze, preparati
Ukoliko se dokaže deficit vitamina D, potrebno je sprovesti adekvatnu suplementaciju. Cilj je postići optimalne vrednosti u krvi od 75-200 nmol/L i ublažiti sve prisutne tegobe.
Najčešće se u terapiji koriste preparati holekalciferola (vitamina D3) u obliku kapi, sprejeva ili tableta.
Početne doze za korekciju deficita su 2000-6000 IU dnevno u trajanju od 6-12 nedelja. Kod izraženijeg manjka može se primeniti i doza od 10000 IU dnevno pod nadzorom lekara.
Nakon postizanja optimalnih vrednosti prelazi se na održavajuću dozu od 1500-2000 IU vitamina D3 dnevno.
Ponekad se, uz vitamin D3, propisuju i dodaci kalcijuma od 500-1000mg dnevno, naročito kod starijih osoba i kod osoba sa smanjenom gustinom kostiju.
Umesto standardnog holekalciferola, nekada se koriste aktivnije forme poput alfakalcidola i kalcitriola za terapiju težih nedostataka.
Bezbedna gornja granica za dugotrajni unos vitamina D iz svih izvora iznosi 4000 IU dnevno. Viši unos od ovoga se ne preporučuje bez medicinskog nadzora.
Nakon 3-4 meseca kontrolišu se vrednosti 25OHD i PTH kako bi se prilagodila terapija. Takođe je važno otkriti i otkloniti moguće uzroke deficita vitamina D.
Zaključak
Manjak vitamina D predstavlja ozbiljan nutritivni poremećaj koji se često previdi usled nespecifičnih simptoma. Međutim, hronični nedostatak vitamina D povezan je sa značajnim zdravstvenim komplikacijama.
Redovna provera nivoa 25-hidroksi vitamina D i blagovremena suplementacija su ključni za očuvanje koštane gustine, mišićne snage, imuniteta i opšteg zdravlja. Cilj je održavanje optimalnih vrednosti vitamina D od 75-200 nmol/L tokom cele godine.